Zajednička procjena povezanih projekata: projektna cjelina i pragovi UVP-a

Za zajedničku provjeru prema § 3 st. 2 UVP-G 2000 uzimaju se u obzir drugi slični projekti koji su prostorno povezani. Zato treba posmatrati cijelu projektnu strukturu na pogođenoj lokaciji. Samo dijeljenje projekta na faze izgradnje ne rješava pitanje projektne cjeline.

U obzir dolaze projekti koji već postoje ili su odobreni. Zakon dodatno navodi projekte koji su ranije predati organu s potpunim zahtjevom za odobrenje ili su ranije zatraženi prema §§ 4 ili 5.

Poređenje treba pokazati koji dio pripada podnosiocu, koji projekti su prostorno povezani, koji kapacitet je relevantan i kakav status ima svaki uporedni projekat. Takav pregled je osnova za provjeru praga.

Projekat koji sam ne dostiže prag ipak može biti relevantan zajedno s drugim sličnim projektima. Organ tada u pojedinačnom slučaju utvrđuje da li se zbog zajedničkih uticaja mogu očekivati značajni štetni, uznemirujući ili opterećujući uticaji na okoliš.

Zato treba prikazati kapacitet planiranog projekta i kapacitete relevantnih projekata u istoj jedinici i s istim obuhvatom. Različite faze ili tehnički nazivi ne smiju otežati poređenje.

§ 3 st. 2 predviđa donju granicu za tamo uređenu pojedinačnu provjeru: ona se ne provodi ako planirani projekat ima manje od 25 posto praga. Ova granica odnosi se na tu pojedinačnu provjeru i sama ne rješava druge slučajeve prema UVP-G.

Prema § 3 st. 7 UVP-G 2000, podnosilac projekta može zatražiti utvrđivanje da li je potrebna procjena uticaja na okoliš i koji je slučaj iz Priloga 1 ili § 3a st. 1 do 3 ostvaren. Zahtjev može podnijeti i organ koji učestvuje u postupku ili zastupnik za okoliš, a organ može postupati i po službenoj dužnosti.

Podnosilac projekta mora dostaviti dokumente dovoljne za identifikaciju projekta i procjenu njegovih uticaja na okoliš. Ako je potrebna pojedinačna provjera, organ ograničava dubinu i obim na grubu procjenu. Taj postupak zato ne zamjenjuje potpunu tehničku procjenu okoliša.

Odluka se donosi rješenjem u roku od šest sedmica. Jasan zahtjev treba u jednom spisu povezati opis projekta, lokaciju, prostornu povezanost, kapacitete, postojeće ili odobrene projekte i očekivane uticaje.

Za projekte koji podliježu provjeri prema § 3 st. 1, 2, 4 ili 4a prije završetka procjene uticaja na okoliš ili pojedinačne provjere ne smiju se izdati odobrenja. Prijave podnesene prema upravnim propisima do tada nemaju pravno dejstvo.

Zbog toga je važno pravovremeno razjasniti projektnu cjelinu. Podnosilac treba utvrditi da li projekat već podliježe provjeri, koji dokumenti postoje i koji je organ nadležan za utvrđivanje ili pojedinačnu provjeru.

Pitanje projektne cjeline razlikuje se od materijalne podobnosti za odobrenje. Prvo se utvrđuje da li i u kojem obimu važi UVP-G. Nakon toga se provjeravaju pojedinačni uslovi odobrenja prema primjenjivim propisima.

Pouzdan projektni spis sadrži situacioni plan s prostornim vezama, opis cijelog projekta i listu njegovih dijelova. Za svaki projekat treba da budu vidljivi vrsta, tehničke osobine, kapacitet, status odobrenja i datum predaje.

Spisu treba dodati dostupne podatke o područjima okoliša koja bi mogla biti pogođena. Zavisno od projekta to mogu biti tlo, površina, voda, biološka raznolikost, otpad, emisije i korištenje prirodnih resursa. Otvorene podatke treba jasno označiti.

Prije predaje treba zajedno provjeriti obračun praga, prostorni obuhvat i pitanje za utvrđivanje. Jedinstven prikaz olakšava grubu procjenu organa i sprečava da se važni dijelovi projekta pojave samo u odvojenim dokumentima.