Troškovi i nagodba u građevinskom sporu: kada se tužba isplati

Prva stavka su sudske takse. One nastaju kao paušalna taksa prema austrijskom Zakonu o sudskim taksama (GGG) i određuju se prema vrijednosti spora. Što je utuženi iznos veći, to je viša taksa. Plaća se pri podnošenju tužbe i predstavlja ulazak u rizik troškova.

Dolaze i advokatski troškovi. Oni se obračunavaju prema austrijskom Zakonu o advokatskoj tarifi (RATG) ili prema sporazumu o honoraru. I tu visina bitno zavisi od vrijednosti spora i obima postupka. Svaki podnesak, svako ročište i svaka rasprava odražavaju se u troškovima.

Često najveći blok troškova u građevinskom sporu čini vještačenje. Građevinski nedostaci, njihovi uzroci i troškovi sanacije po pravilu se moraju razjasniti od strane sudski imenovanog vještaka. Njegovi honorari se određuju prema austrijskom Zakonu o pravu na naknadu (GebAG) i kod opsežnih uviđaja mogu biti znatni.

Osnovno načelo stoji u § 41 ZPO: strana koja izgubi nadoknađuje strani koja dobije troškove postupka. Ko u potpunosti dobije, dobija dakle ne samo glavni zahtjev nego mu se nadoknađuju i potrebni troškovi postupka. Ko izgubi, snosi vlastite troškove i troškove protivne strane.

U praksi strana rijetko dobije sto posto. Kod samo djelimičnog uspjeha primjenjuje se § 43 ZPO: troškovi se međusobno ukidaju ili kvotiraju srazmjerno uspjehu. Ko uspije sa polovinom svog zahtjeva, često ostaje sa odgovarajućim dijelom troškova, uključujući i dio honorara vještaka.

Baš ova tačka se potcjenjuje. Previsoko postavljen zahtjev može dovesti do toga da, uprkos djelimičnom uspjehu, znatne troškove snosite sami. Realna procjena vrijednosti spora i izgleda za uspjeh je stoga prvi korak svakog planiranja spora.

U građevinskom sporu mnogo zavisi od vještačenja. Sud imenuje vještaka koji neutralno utvrđuje nedostatke, njihove uzroke i troškove sanacije. To izvođenje dokaza je obično neizostavno, ali je i najskuplji dio postupka.

Predujam za honorare vještaka najprije snosi strana koja izvodi dokaz. Ko dakle tvrdi nedostatak i mora ga dokazati, mora položiti predujam. Tek na kraju postupka odlučuje se, kroz odluku o troškovima, ko konačno snosi te troškove. Do tada se predujam mora unaprijed isplatiti.

Kako sudsko i privatno vještačenje sarađuju, obrađujemo u članku o vještačenju u građevinskom sporu. Kako osigurati stanje prije nego što bude ugrađeno, obrađuje članak o osiguranju dokaza prije građevinskog spora.

Nagodba je sporazumno rješenje koje okončava spor. Može se zaključiti vansudski, na primjer nakon advokatske prepiske, ili u toku postupka kao sudska nagodba pred sudom. U oba slučaja otpada rizik neizvjesne presude.

Sudska nagodba ima posebnu prednost: ona je izvršni naslov. Ako se protivna strana ne pridržava sporazuma, iz nje možete neposredno provesti izvršenje, bez prethodnog izvojevanja presude. Vansudska nagodba takođe okončava spor, ali bi se kod neispunjenja morala prvo utužiti.

Odlučujuća prednost je predvidljivost. Znate šta ćete dobiti ili platiti i štedite sebi često duga vremena postupka i tekuće troškove vještačenja. Naročito kada je dokazna osnova nesigurna, nagodba može biti ekonomski najbolji ishod.

Pored čistih troškova postoje i drugi rizici koji idu u odmjeravanje. Građevinski spor može se otegnuti godinama, naročito kada se vještačenja moraju dopunjavati ili slijedi tok instanci. Tokom tog vremena moraju se polagati predujmovi i uloženi kapital je vezan.

Dodatni rizik je naplativost. I potpuni uspjeh malo koristi ako je protivna strana nesposobna za plaćanje ili dospije u insolventnost. Tada dosuđeni iznosi i naknada troškova ostaju nenaplativi. Prije tužbe stoga treba razjasniti pitanje da li se kod protivnika uopšte ima šta naplatiti.

Ova dva faktora često govore za brzi dogovor. Nagodba koja se danas djelimično ispuni može vrijediti više od presude koja za nekoliko godina naiđe na dužnika bez imovine. Trezveno odmjeravanje ovih tačaka spada na početak svake odluke o sporu.